Odluka da opišem svoj bogati i prilično ispunjen život nastajala je postupno, a donesena je i zato što sam se uvjerio da sadašnje generacije zapravo vrlo malo znaju što se sve događalo u gradu Splitu, ali i u Hrvatskoj prije četrdesetak ili pedesetak godina. Međutim, to ipak nije bio dovoljan razlog da bih se prihvatio toga nezahvalnog i mukotrpnog posla, uostalom, onaj koga to stvarno zanima sve to može negdje i pronaći i pročitati. Odluku sam donio zato što su mi jednostavno dojadile "svakodnevne jadikovke" i žalopojke. Svugdje se, naime, ističu gospodarska kriza i nedostatak novca kao razlog što nema novca za projekte koji su potrebni i nužni. Oduvijek sam vjerovao da su "jadovanja" samo opravdanje za nerad i nedostatak vizije - za nešto što se narodski jednostavno naziva lijenošću. I duhovnom i tjelesnom.
U vremenima koja ovdje opisujem također nije bilo lako, štaviše mislim da je u mnogim stvarima bilo teže nego danas, ali to me nikad nije obeshrabrilo ili demotiviralo. Smatrao sam svojom obvezom da se unatoč poteškoćama izborim za ono što je zaključeno i planirano, i pritom mi nije nedostajalo ni volje ni entuzijazma. Činjenica je da sam u mnogim svojim pokušajima uspio, ali isto sam tako svjestan toga da nisam uspio ostvariti nešto za što sam se zalagao cijeli život. To je jednostavno tako i to treba primiti pomalo sportski, s uvjerenjem da sam pokušao učiniti sve što sam mogao. Neke su ideje bile samo moje, mnoge su bile zamisli mojih suradnika i prijatelja koje sam svesredno podržavao i poticao. Za svoj sam doprinos primao pohvale, ali i pokude, ponešto me znalo i povrijediti, ali i na sam bio spreman. Za neke mi je projekte žao što nisu završeni nakon što više nisam bio odgovoran za njihov daljnji razvoj. To se ponajprije odnosi na posvuda, čak i u svijetu, hvaljen Projekt Split 3 koji, vjerojatno zbog ljubomore, nikada nije završn onako kako je to planirano. Ali i činjenica je da smo zbog neodgovornosti, neznanja i "javašluka" i dalje prometno izolirani.
U opisivanju događaja u ovoj knjizi poslužio sam se svojim pamćenjem, ali i bilješkama koje sam vodio. Nadam se da nisam izostavio ili zaboravio ništa bitno. Ako i jesam, mislim da mi treba vjerovati da to nije bilo namjerno. ...
Autor