Sveučilište u Splitu - Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije University of Split - Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy

Urednik FGAG izdanja: 
Izv. prof. dr. sc. Ivo Andrić

Recenzenti:

Prof. dr. sc. Vlado Cetl, Sveučilište Sjever - Sveučilišni centar Varaždin, Odjel za geodeziju i geomatiku

Prof. dr. sc. Ivana Racetin, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Katedra za geodeziju i geoinformatiku

Prof. dr. sc. Tea Duplančić Leder, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Katedra za geodeziju i geoinformatiku

e-ISBN: 978-953-6116-90-4

doi: 10.31534/9789536116904

Oblik: Elektronička građa

Format: pdf

Veličina datoteke: 2,46 MB

Pristup: online
Ovaj udžbenik je u cijelosti dostupan na poveznici: 
https://doi.org/10.31534/9789536116904

Udžbenici Sveučilišta u Splitu = Manualia Universitatis studiorum Spalatensis

Objavljivanje ovog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Splitu na 78. sjednici, Odlukom Klasa 029-03/23-01/21, Ur. broj 2181-202-3-01-23-32, od 26. siječnja 2023. godine.

Sadržaj:

1. Uvod
1.1 Akronimi i kratice
1.2 Pojmovnik 

2. Definiranje referentnih sustava sa obzirom na ISO norme
2.1 Definiranje 3D kartezijevog referentnog sustava
2.2 Definiranje 2D geodetskog referentnog sustava
2.3 Definiranje projekcijskog referentnog sustava
2.4 Definiranje složenog referentnog sustava
2.5 Definiranje visinskog referentnog sustava 

3. EPSG podaci o referentnim sustavima 

4. Hrvatski i važniji europski i međunarodni referentni sustavi u EPSG-u 

5. Pregled definiranja referentnih sustava 

6. Kodiranje referentnih sustava primjenom Well-Known Texta
6.1 Glavni elementi WKT-a za kodiranje referentnih sustava
6.2 Opis WKT ključnih riječi
6.3 Primjeri WKT kodiranja referentnih sustava
6.3.1 Primjeri WKT kodiranja koordinatnih sustava
6.3.2 Primjeri kodiranja referentnih sustava u WKT-u
6.3.2.1 Primjer WKT kodiranja geodetskog referentnog sustava
6.3.2.2 Primjer WKT kodiranja projekcijskog referentnog sustava
6.3.2.3 Primjer WKT kodiranja visinskog referentnog sustava
6.3.2.4 Primjer WKT kodiranja inženjerskog referentnog sustava
6.3.2.5 Primjer WKT kodiranja vremenskog referentnog sustava
6.3.2.6 Primjer WKT kodiranja složenog referentnog sustava

7. Kodiranje referentnih sustava primjenom GML-a
7.1 Primjer GML kodiranja 3D kartezijevog referentnog sustava
7.2 Primjer GML kodiranja 2D elipsoidnog referentnog sustava
7.3 Primjer GML kodiranja projekcijskog referentnog sustava
7.4 Primjer GML kodiranja složenog referentnog sustava
7.5 Primjer GML kodiranja visinskog referentnog sustava

8. Zadavanje referentnog sustava u PostGIS prostornoj bazi podataka

9. Primjeri formata kodiranja referentnih sustava

10. Primjer kodiranja referentnog sustava

Literatura

PRILOZI A:
A.1 Primjeri zadavanja referentnih sustava u poznatijim aplikacijama
A.1.1 Zadavanje referentnog sustava u AutoCAD-u
A.1.2 Zadavanje referentnog sustava u Geomediai
A.1.3 Zadavanje referentnog sustava u FME-u
A.1.4 Zadavanje referentnog sustava u ArcGIS-u

PRILOZI B:
B.1 Popis slika
B.2 Popis tablica

Iz Uvoda knjige:

Zadavanje položaja pomoću koordinata traži da je osim koordinata definiran i referentni okvir u kojem su koordinate zadane. U praksi se koristi cijeli niz referentnih sustava sa raznim svojstvima. Referentni sustavi mogu biti geodetski, inženjerski, visinski, slikovni, projekcijski ili složeni. Koordinatni sustavi koji se obično koriste su kartezijev, elipsoidni sferni, afini, polarni, linearni visinski ili cilindrični. Kako bi koordinatne sustave povezali s Zemljom ili drugim objektima koriste se datumi. Datumi mogu biti geodetski, inženjerski, visinski ili slikovni. Referentni sustavi koji se koriste u praksi mogu biti jednodimenzionalni (1D), dvodimenzionalni (2D), trodimenzionalni (3D) ili četverodimenzionalni (4D). Mogu se koristiti razne projekcije. Sva ova raznolikost referentnih sustava i popratnih objekata ukazuje da je definiranje referentnih sustava složen problem i da definiranju referentnih sustava treba sustavno pristupiti.

Kako bi se razumjela problematika definiranja referentnih sustava i da bi se ovladalo definiranjem referentnih sustava sa obzirom na geodetske i geoinformatičke potrebe, potrebna su znanja iz više područja. Kako bi aplikacije i korisnici mogli koristiti referentne sustave treba poznavati problematiku kodiranja referentnih sustava u jeziku koji računala mogu čitati. Među najpoznatijim jezicima kodiranja prostornih podataka i referentnih sustava su OGC-ovi Geography Markup Language (GML) i Well-Known Text (WKT) jezici. Tek nakon ove razine se javljaju korisničke potrebe zadavanja referentnih sustava u pojedinoj aplikaciji, bazi podataka ili mrežnoj usluzi. U tekstu je dan veći broj praktičnih primjera definiranja referentnih sustava.

Postupak zadavanja referentnog sustava je različit od aplikacije do aplikacije, a ponekad se mijenja i sa pojavom nove verzije aplikacije. Međutim, ukoliko se svlada zadavanje referentnog sustava s obzirom na međunarodne norme (ISO, OGC, EPSG) svako praktično zadavanje referentnog sustava u bilo kojoj aplikaciji postaje trivijalno.

Autor

(D.E., 14.4.2023.)