Od znanstvenika se neprijeporno traži izbrušenost razuma i kvalitetna matematičko-logička računljivost, koja mora biti u ravnoteži s teško krotivom znatiželjom i bujnom maštom – ali zahtijeva i gipkost duše. Stoga je poželjno da znanstvenik ima u sebi i barem ponešto umjetničke razuzdanosti, senzibilnosti, dubine i bezazlenosti. Sve to ne mije ići na štetu želje za natjecanjem, pa se od znanstvenika zahtijeva sportsko-viteško poštenje i fair play – a sve nabrojeno treba biti ogrnuto željom za izvrsnošću te utemeljeno na duboko etičkim principima.
Etika (grč. ethikos moralan, ćudoredan; ethos navika, običaj, narav) označuje način ljudskog ponašanja i skup navika – gledanih s moralnog stanovišta, o dobrom i lošem, poštenom i nepoštenom, dopuštenom i nedopuštenom…
Plagiranje je prisvajanje nečijeg autorskog djela, a najčešće se odnosi na prepisivanje dijelova tuđeg autorskog djela ili rezultata tuđeg istraživanja.
Plagiranje se smatra kršenjem etičkih pravila akademskog ponašanja i strogo se osuđuje u akademskoj zajednici. Različiti su oblici plagiranja, a oni mogu biti:
- samoplagiranje (ponovno korištenje vlastitih prije objavljenih ideja i rezultata istraživanja, prepisivanje vlastitog već objavljenog teksta bez navođenja izvora),
- kopiranje teksta bez navođenja izvora,
- korištenje grafičkih prikaza bez navođenja izvora,
- korištenje tuđih ideja bez navođenja izvora,
- kopiranje rezultata tuđeg istraživanja,
- parafraziranje teksta drugog autora bez navođenja izvora.
Za izbjegavanje plagiranja preporučuje se korištenje softvera za provjeru autentičnosti radova.
Korišteni izvori:
- Simonić, Ante. Znanost – najveća avantura i izazov ljudskog roda, 3. prepravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 2005. ISBN 953-176-305-4
- Marijanović, Branka; Stipčić, Ana; Tucaković, Marko. Kratke upute za akademsko pisanje. Zagreb, 2022. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:168:637062
Korisne poveznice